“Ćurdinom stazom”-2015 memorijalni uspon na Veliki Vilinac

Pesti Brdo (2039m) na Čvrsnici – dvodnevni uspon
30. August 2015.
PD “Krndija” iz Našica u posjetu PD-u “Paklarske stijene”
20. October 2015.

Jesenska nedjelja je i danas krećemo na memorijalni uspon „Ćurdinom stazom“, stazom koju je uredio pokojni Zvonimir Ćurdo, a upravo u znak sjećanja na Zvonimira, kao svog istaknutog člana, HPD Pločno svake godine organizira ovaj uspon, koji vodi iz Risovca, preko Jezerca i Malog Vilinca sve do Velikog Vilinca, dok je povratak bio novom stazom, preko Lokve i Ravni stina, sve do planinarskog doma u Masnoj luci.

Tamni oblaci su se nadvili nad Blidinje i sitna kišica je rominjala, a Čvrsnica se gotovo i nije vidjela, tako da izgledi za naš uspon nisu bili veliki. Dogovorili smo se da ipak krenemo, jer kad smo već tu, malo ćemo probat pa kad se stopimo vraćamo se nazad, ali kad smo krenuli kiša je gotovo stala i mi smo se brzo probili do jezerca, iako smo stalno išli kroz oblake i maglu. Kako se vrijeme kvarilo i popravljalo tako smo i mi razmišljali da odustanemo, ali ipak smo nastavljali dalje. Na Malom Vilincu dio ekipe se odvaja, odnosno šestorica odlučuju skratiti ovu turu i kreću prema Mandinoj plani i skijalištu, dok nas petorica nastavljamo i uspinjemo se na naš cilj, Veliki Vilinac. Magla je toliko gusta da jedino po oznakama znamo da smo na vrhu, gdje je zbog vjetra vrlo neugodno pa odmah bježimo nazad. I ostatak puta prošao ju gustoj magli i oblacima, uz povremenu kišicu, mokre noge i stalnu muku s orijentacijom. Iako se možda na prvi pogled ne čini tako, planinarenje po lošem vremenu kakvo je bilo danas, ima posebnu draž, te u planinaru budi prkos kojim odolijeva vremenskim neprilikama, a i lijepo je sve do granice kada postane neugodno i opasno, te je potrebno paziti da se ne pređe granica. Cijelim putem nismo vidjeli ništa, pa mi je posebno žao zbog Tonija koji prvi put planinari i hrabro je hodao cijeli dan kroz tunel od magle, ali izdržao je ovu zahtjevnu i po vremenskim uvjetima neugodnu planinarsku turu. Drugi dio ekipe koji nije išao na turu, pobrinuo se da nas u planinarskom domu dočeka skuhan gulaš i kupus, tako da smo po povratku svi zajedno uživali uz vatru u planinskom ugođaju.

//]]>