HPD “Rama” na planini Ravašnica

Planina Ravašnica, tako blizu, a ipak daleko, rekli bi mnogi. Zbog činjenice da je u Domovinskom ratu na njoj bila prva crta obrane, samo se rijetki još uvijek usude popeti na Ravašnicu i njen najviši vrh Straža. Iako postoji realna opasnost od mina, uz poštivanje uputa i praćenja znakova upozorenja, uspon je siguran.

Za članove HPD “Rama”, Ravašnica je već odavno sigurna zona i na njoj su bili u svim godišnjim dobima, osim zimi. Želeći i to odraditi, jučer je, unatoč niskoj temperaturi, vjetru i snijegu koji je padao, organiziran uspon na kotu Straža.

Kada nema snijega, uspon u prosjeku traje 40-ak minuta i nije osobito težak. No, kada je snijeg visok, priča je potpuno drukčija. Zbog nemogućnosti praćenja puta i loše vidljivosti, jedini pravi i sigurni vodič bila je navigacija GPS uređajem.

Zbog snijega čija visina prelazi 70 cm, dolazak na Stražu ovaj put oduljio se na dva i pol sata. Ipak, samim dolaskom na kotu, vrijeme se smilovalo na desetak minuta. Snijeg je prestao padati i magla se razišla, pa se, unatoč jakom vjetru i temperaturi od -18 nakratko moglo uživati i fotografirati. Snijeg i ledeni vjetar napravili su čudesne oblike koje ni najmaštovitiji umjetnici ne bi mogli napraviti.

Kao nijemi svjedok stradanja ramske mladosti na vrhu Straže stoji ledom okovano spomen obilježje Davidu i Marku Brajko, čije postavljanje su i inicirali članovi HPD “Rama”.

Jak vjetar i ekstremna hladnoća nisu dali dulje zadržavanje na vrhu, pa je nakon petnaestak minuta uslijedo povratak natrag. Iako od dolaska na vrh nije prošlo puno vremena, ugaženi trag prema vrhu vjetar je zameo u potpunosti, pa se i na povratku povjerenje dalo navigaciji.

Unatoč lošem vremenu i snijegu, svim sudionicima ovaj uspon će ostati u lijepom sjećanju, ali bit će i poticaj na novi sniježni uspon. Uskoro slijede usponi na Radušu, Vran…