Šetnja na Omrčenicu

Na 8. mart ili Dan žena, rekoše nam da idemo iz kuće jeri ionako od nas nema nikakve koristi, a osim toga danas je njihov dan tako da mogu bez nas. Nađosmo se u Joze na kavi, pa onako kroz priču složišmo se da ne bi bilo ludo skočiti do Maloga Vrana. Pravac kuća i spremanje. Automobile ostavišmo u Lipi jer se dalje nije moglo zbog snijega.

Badi predloži da idemo preko lokve Štrbine i dalje preko Razvršja jer je tamo navodno manji snijeg i mi se složišmo sa njim u trenu. Čim smo ušli u šumu, uvidjesmo da nam to nije bila prava odluka jer je napadalo preko 60 cm novoga snijega. Nakon tri sata borbe sa propadanjem iznad koljena, stigošmo na Omrčenicu i tu odlučišmo da je Mali Vran nedostižan, bar za danas, jer smo se dobrano izmorili a i kasno smo krenuli da bi ga mogli sigurno popeti. Približavamo se Stipinoj vikendici, bura brije i hladi lice, a mi maštamo kako ćemo sad lijepo naložiti vatru, ispeći pole i popiti crnoga vina što smo ponijeli – kad tamo snijeg zameo ulaz do pod krov, a lopate nemamo. Odlučišmo provaliti u Jokarinu drvarnicu i tamo na sigurnom objedovati. Na svu sreću drvarnica mu nije zaključana pa nismo morali okaljati ovaj pošteni planinarski obraz.

Ante Vukadin, PD Orlova stina, Tomislavgrad