Zimski uspon na Veliki Vran (2074m)

Potpisan ugovor za “Stazu Gospe Sinjske”
15. February 2015.
PSHB iskazao potporu Kinološkom savezu Herceg-Bosne
19. February 2015.

Zimski uspon na Veliki Vran (2074m)

Nedjelja 15.02.2015. bila je rezervirana za zimski uspon na Veliki Vran. Skup je bio dogovoren oko 8:00h u restoranu Hajdučke Vrleti na Blidinju, a polazak u 9:00h. Nakon popijene kave  uzimamo opremu i lagano krećemo. Umjesto očekivanih 5-6 planinara, na uspon je krenulo nas 12 i usput nam se priključiko još 5 planinara iz Tomislavgrada i Livna. Vrijeme je bilo poluoblačno sa laganim vjetrom a temperatura baš prikladna za hodanje i uživanje na svježem zraku. Na samom početku staze ulazimo u gustu borovu šumu a snijeg pod nogama bio je idealan za hodanje.

Ovaj dio staze kroz šumu, ujedno je i najljepši dio puta, jer hodanje kroz šumu pod dubokim snijegom je neopisivo lijep ugođaj. Nakon izlaska iz šume, uzimamo kratki predah, fotografiramo se i uživamo u prekrasnom snježnom  krajoliku. Krećemo dalje, i nakon lakšeg dijela staze po udolini i blagom strminom, dolazimo u podnožje najtežeg dijela puta. Ovaj dio staze ide jako oštro prema vrhu. Zbog snijega koji je bio idealan za hodanje, sam uspon tekao je bez nekih poteškoća, ali kako smo se približavali vrhu, problema nam je počela stvarati  magla, zbog koje je vidljivost bila jako slaba pa zbog toga i orijentacija otežana. Ali zbog par iskusnih planinara u ekipi, ni magla nas nije spriječila da nakon 3 sata stignemo na vrh. Na vrhu nas je dočekao vrlo jaki vjetar, pa se na brzinu fotografiramo i odmah vraćamo nazad. Spuštamo se u podnožje vrha i tu uzimamo kratki predah. Nakon kratkog odmora i okrepe, nastavljamo put te nakon sat i pol vremena stižemo do polazne točke. Tu se raspremamo, ostavljamo stvari odlazimo do restorana gdje se nastavilo naše druženje uz pivo, kavu i čaj.

Planinarenje vezano uz zimsko razdoblje u mnogočemu se razlikuje od onoga ljetnoga, mada prave zimske uvjete možemo sresti ponekad  i usred ljeta. Da bi planinar bio spreman za zimsku turu, mora biti itekako planinarski potkovan, bilo uz prohodane kilometre ili poznavanje same planine i njezine čudljive naravi. Ovo naglašavam  iz tog  razloga da ja kao još uvijek neiskusan planinar, par puta sam se uvjerio da planina uz sve svoje ljepote i užitke koje pruža,izričito opasna ako se ne pridržavamo „njezinih pravila“. 

//]]>